Postojeći sistem fiskalizacije u Republici Srpskoj uveden je donošenjem Zakona o fiskalnim kasama („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 69/07), ali je u praksi zaživio od druge polovine 2008. godine kada je izvršena prva fiskalizacija i kada je Poreska uprava Republike Srpske uspostavila tehnički sistem za preuzimanje podataka sa fiskalnih sistema kao i softversku i proceduralnu podršku za kompletan poslovni proces od fiskalizacije do kontrole obveznika fiskalizacije.
Pored niza pozitivnih efekata, prije svega u domenu povećanja stepena kontrole nad prometom roba i usluga, samim tim i povećanja poreskih prihoda i smanjenju „sive ekonomije“, primijenjeni model je imao i određene negativne efekte.
Fiskalni zakon je uvođen zajedno sa zakonom o PDV-u i još nekim srodnim reformama u sektoru finansija. Prihvaćeni model fiskalizacije je u to vrijeme bio jedini poznat model, nastao u Italiji koji je od trenutka nastanka implementiran u više zemalja u Evropi i Latinskoj Americi. Osnovna komponenta modela je fiskalna memorija, zaštita podataka je hardverska i dominantni akteri procesa fiskalizacije su proizvođači fiskalnih kasa i fiskalnih štampača.
Osnovna komponenta svake fiskalizacije je fiskalni račun. Prodavac mora kupcu da preda račun a kupac je u obavezi da uzme račun. Fiskalni račun mora da sadrži sve propisane elemente koji nedvosmisleno potvrđuju ko je prodavac, šta je i po kojoj cijeni prodato i koliko je poreza po poreskim stopama zaračunato. Obavezan sadržaj fiskalnog računa je propisan fiskalnim zakonom. Istim pravilnikom su definisani i ostali obavezni štampani izvještaji (dnevni i periodični izvještaj) kao i presjek stanja. Kopije ovih dokumenta se štampaju na kontrolnoj traci, istovremeno kad i odgovarajući dokumenti. Pravilnikom su definisani uslovi i obavezan period (3 godine) za čuvanja kontrolne trake u prostoru poreskog obveznika.
Sistemi za izdavanje računa su najčešće obaveza i trošak poreskih obveznika koji moraju da izdaju fiskalne račune za svoje prodajne i servisne usluge a na način kako je to predviđeno fiskalnim zakonom. U Srbiji su to fiskalne kase koje funkcionišu samostalno i fiskalni štampači koji rade sa POS ili ERP programima. Fiskalne kase i fiskalni štampači moraju obavezno da imaju fiskalnu memoriju. Fiskalna memorija je višestruko zaštićena, podaci u njoj se ne mogu brisati ili mijenjati. Kase i štampači se kupuju na tržištu i zato moraju da budu sertifikovane od strane komisije za sertifikaciju a prema pravilniku za sertifikaciju.
Jednom u toku dana, izračunava se kumulativni promet, sakupljenog ukupnog poreza i posebno po svakoj poreskoj stopi, te još neki parametri koji se upisuju u trajno zaštićenu fiskalnu memoriju. Podaci u fiskalnoj memoriji su zaštićeni i ne mogu se mijenjati. Zahvaljujući GPRS terminalima, po predviđenoj dinamici, dnevni izvještaji se šalju na server poreske uprave.
GPRS terminali čine vezu između kasa i štampača sa jedne strane i servera poreske uprave sa druge strane. GPRS terminalima se sadržaj fiskalne memorije periodično šalje na server poreske uprave za naknadnu analizu podataka prodaje. Da bi se smanjilo opterećenje mreže, dnevni izvještaji se šalju periodično (na 15 dana). Server poreske uprave je taj koji inicira GPRS terminal i obavještava korisnika da treba da aktivira transfer. Noviji modeli GPRS terminala taj proces mogu da rade automatski.